Kad sam se ovo ljeto konačno usidrila na jednom mjestu i krenula se opuštati te od-puštati, započeo je i moj komunikacijski post. Minimalizam interakcija u društvenom online i offline svijetu. Jednostavno, šutjelo mi se. Šok i nevjerica mojih bližnjih, a ja sam se prepustila čarima uživanja u tišini…
Šutnja je kao oblik komunikacije izrazito cijenjena u istočnjačkim kulturama. Upravo su mi boravci u Japanu otvorili oči o važnosti šutnje i naučili me kako je konstruktivno koristiti. Japanski komunikacijski obrazac šutnje haragei, u slobodnom prijevodu „pusti neka trbuh govori“, primjenjuje se kad je potrebno dati mislima i osjećajima vremena u procesuiranju događanja i usuglašavanju. Uspješno se primjenjuje i u poslovnom svijetu kada je potrebno donijeti odluku. Uobičajena pojava tijekom sastanaka je muk koji potraje neko vrijeme. Ili pak prekid sastanak dok haragei ne odradi svoje. Time si omogućuju vrijeme u kojem se nesmetano može kontemplirati o onome što se dogodilo ili događa kako bi bolje osvijestili svoju poziciju, zauzeli stav i sukladno tome donijeli odluku.
Da je šutnja moćan komunikacijski alat dokazala su i recentna istraživanja. Prema njima šutnja je u komunikacijskom procesu jednako važna kao i govor. Kontekst situacije određuje koju poruku komuniciramo šutnjom. Naime, šutnja kao komunikacijski alat može imati dva naličja – pozitivno i negativno po kvalitetu komunikacije, ali i tijek nekih odnosa.
Konstruktivno primijenjena šutnja čini nas boljim i utjecajnijim komunikatorima, pomiče razgovor ili diskusiju u pravom smjeru, omogućuje nam promišljenije te autentičnije reagiranje ili donošenje odluka. To su one šutnje u kojima se osjećamo ugodno, koje otvaraju prostor refleksiji te odražavaju važnost i značaj određene situacije.
Postoji i ona mračna komunikacijska strana šutnje kada nam je to način na koji potiskujemo naše nezadovoljstvo. Često znamo ušutjeti kada smo ljuti, kada zamjeramo, kad se ne slažemo s nečim, kada osjećamo da nas se na uvažava. Uskraćivanjem riječi ponekad želimo i „kazniti” sugovornika. To su šutnje u kojima se ne osjećamo dobro, od kojih zaziremo, a radi njih se povlačimo i branimo. Takva destruktivna šutnja onemogućuje daljnju kvalitetnu komunikaciju i stvara prepreke koje otežavaju izražavanje misli i osjećanja. Šutnja postaje najglasnija komunikacijska poruka, a ponekad i odlučujuća po daljnji razvoj odnosa. A baš tada bismo trebali govoriti i izreći to što nas muči. Naravno, imajući na umu, da ne kritiziramo sugovornika već da konstruktivno ukažemo na određena ponašanja koja nas smetaju.
Evo i tri načina kako šutnju pretvoriti u komunikacijsko zlato:
1. U komunikaciji najvažnije je čuti ono što se ne govori
Zato slušajte i kad se ne govori. Promatrajte što vam sugovornikov govor tijela poručuje – izrazi lica kao reakcija na ono što se dogodilo/izreklo, kakav mu je pogled i gdje je usmjeren, jesu li prisutni nervozni manirizmi poput mrdanja nogom, češkanja ili nekih drugih repetitivnih pokreta – dekodirajte što vam sve to otkriva o vašem sugovorniku.
2. Haragei na zapadnjački način
Uvijek kada vam se postavi važno pitanje, ili kad treba uputiti neku ključnu poruku sugovornicima, primijenite načelo haragei-a. Prije nego krenete govoriti, napravite značajnu pauzu. To će vama pomoći da učinkovitije i efektnije oblikujete svoje misli i osjećanja u riječi. Štoviše, time ćete privući veću pozornost i pridobiti veći interes sugovornika. Nakon što odgovorite, ponovo napravite značajnu pauzu kako biste omogućili poruci da bolje zaživi u percepciji sugovornika. Ovime ćete također jačati svoj utjecaj u komunikaciji jer kako bi Leonardo da Vinci rekao „ništa ne jača autoritet kao tišina.”
3. U pregovorima pobjeđuje onaj koji više šuti
U našoj kulturi postoji bojazan od šutnje, pogotovo u poslovnim situacijama u kojima šutnju doživljavamo kao iznimnu nelagodu. Osjećamo pritisak da čim prije ispunimo taj prazan prostor bujicom riječi. Ako tijekom pregovaranja manje govorimo i činimo duže pauze, sugovornik će na nesvjesnoj razini osjetiti pritisak da on govori više. Time ćete steći bolji uvidi u njegovu situaciju, promišljanja, planove. Velika je vjerojatnost da će radi ovog društveno uvjetovanog pritiska, izgovoriti i neke stvari koje nije planirao te time razotkriti svoju poziciju. No iznimno je važno da „šutite” i svojom neverbalnom komunikacijom, odnosno da nastojite što manje izrazima lica, začuđenim pogledima, nervoznim pokretima odati svoj stav.
Unaprijedite svoju komunikaciju tako da je ponekad obogatite konstruktivnom šutnjom. Time ćete ne samo biti utjecajniji u poslovnim situacijama, već ćete se kvalitetnije povezati sa sugovornicima jer ćete ih bolje upoznati i razumjeti.
Osim što mi je šutnja pomogla da se dobro odmorim, kvalitetno kontempliram te donesem neke važne odluke ljetos, podsjetila me i na svu ljepotu doživljaja kada s nekim možemo „samo” šutjeti i pri tome se osjećati prihvaćeno, voljeno, ispunjeno.