Živimo u Facebook/Instagram svijetu i svakodnevno provedemo dosta vremena u usavršavanju vještina stavljanja filtera na sve ono što čini naš život. Usavršavamo prezentaciju našeg života tako da sve izgleda divno, iako nam je, naravno, stvarni život mješavina različitih osjećaja – nervoze, zadovoljstva, ushićenja, nestrpljivosti, razočarenja… Utjecaj tehnologije na naše živote već sad mijenja, ne samo način na koji komuniciramo, prezentiramo se svijetu, već i našu fiziologiju.
Istraživanja, o kojima govori Simon Sinek, u svojem proučavanju generacije milenijalaca, pokazala su da naša angažiranost na društvenim mrežama značajno djeluje na otpuštanje hormona dopamina. Kada dobijemo poruku ili lajk, osjetimo kako nas taj hormon “puca”. No dopamin izaziva ovisnost, to znamo, jer se ista stvar događa s pretjeranom konzumacijom alkohola, droge ili s kockanjem.
Jeste li i vi ovisni o svojem telefonu? Kako ćete to najbolje saznati? Pa recimo, ako ste na večeri sa svojim prijateljima, družite se, a i dalje imate potrebu odlaziti na društvene mreže. Ako je prva stvar koju ujutro napravite ta da pogledate u mobitel i otvorite jednu od aplikacija društvenih mreža. Ako ste na sastanku i vaš mobitel je na stolu, okrenut ili ne, to šalje nesvjesnu poruku svima na sastanku – niste mi toliko važni, imam važnijih stvari od ovog sastanka. Ako su odgovori na ova pitanja da, onda je to, vrlo vjerojatno, komunikacijski “poremećaj”, iako ga radije sami etiketiramo kao komunikacijski multitasking. Uvjereni smo da kvalitetno možemo voditi sastanak, istodobno odgovarati na mailove, poruke na WhatsAppu, Viberu, Messengeru, a pritom obaviti i pokoji telefonski poziv.
Koje posljedice multitasking ima na kvalitetu razgovora?
Konverzacijska kompetencija rapidno opada i više nismo u stanju voditi koherentne razgovore.
Kako to možemo promijeniti i povećati šanse za vođenje smislenih razgovora u kojima ćemo biti prisutni ne samo tijelom već i duhom?
Ne želimo li svi više razgovora u kojima se osjećamo angažirano, povezano, prihvaćeno, nakon kojih se osjećamo motivirano? Zašto ne bismo zamijenili ovisnost o društvenim mrežama ovakvim tipom razgovora koji nas hrani, u kojem se osjećamo shvaćeno, koji nas povezuje s drugima ljudima, stvara sinergijski učinak zajedničkog djelovanja od kojeg postajemo dio cjeline, a ne izolirani otuđeni pojedinci?
Evo nekoliko smjernica koje možete odmah početi koristiti:
- Nemojte multitaskati. Kad multitaskate, jednostavno niste potpuno prisutni, i to sugovornik nesvjesno osjeća, što ga priječi da se potpuno izrazi. Ako ne želite više voditi taj razgovor, radije ga prekinite pa nastavite kad ne budete toliko rastrgani. Ne zaboravite da je jedna od stvari zbog kojih ste rastrgani upravo multitasking.
- Ako iznosite svoje mišljenje, budite otvoreni čuti povratnu informaciju i ostaviti prostor za raspravu. Ako niste spremni za to, nemojte ga ni iznositi. Najbolji preduvjet ulaska u razgovor s nekim je pretpostavka da iz tog razgovora možete nešto naučiti i učiniti to vrijeme korisnim. Time ostvarujete dijalog, a ne vodite monolog.
- Postavljajte otvorena pitanja, ona na koja se ne odgovara s “da”, “ne” ili jednom riječju, već na koje se odgovara opsežno i opisno. Time ćete osigurati dinamiku u razgovoru, a i saznati puno o tome kako vaš sugovornik poima svijet oko sebe te mu pomoći da se bolje čuje, razumije, preispita.
- Nemojte slušati samo da biste odgovorili, slušajte da bi ste razumjeli i imali na temelju čega zatražiti da i vas razumiju. Uvjerljivo najbolji doživljaj u komunikaciji je onaj kad zaista osjećate da vas je netko saslušao.
Ono što sam si obećala još prije nekoliko mjeseci, što zaista i uspješno provodim u djelo i vidim da itekako pomaže, jest da, kad sam s nekom osobom, onda sam s tom osobom i ništa drugo ne postoji. Želim joj dati ono što i sama želim od nje – da se saslušamo, da razmjenjujemo mišljenja, da se uvažavamo. Postoji ta osoba, ja i trenutak koji stvaramo, u kojem se povezujemo i razumijemo. Dajemo si gorivo za snalaženje u hektičnom svijetu koji nas okružuje. Samo malo ovakve komunikacijske discipline omogućava veliku promjenu u atmosferi razgovora. Nakon takvih razgovora čovjek osjeća kako je korisno uložio vrijeme, osjeća se osnaženo, pa čak i odmoreno. To je ono što nam svima treba.